Nizak nivo finansijske pismenosti ne trebamo posmatrati samo u kontekstu pojedinca, već i u kontekstu preduzetnika malih i srednjih preduzeća. Finansijska pismenost igra ključnu ulogu u procesu donošenja finansijskih, ali i strateških odluka. Finansijsku pismenost možemo posmatrati i kao sposobnost primjene finansijskog znanja u procesu donošenja odluka. Posmatrajući finansijsku pismenost na ovakav način, zaključujemo da su donosioci odluka sa većim nivoom finansijske pismenosti u mogućnosti efikasnije upravljati ograničenim resursima, te donositi kvalitetnije odluke u svakom domenu. Upravo se u tome ogleda važnost podizanja svijesti o finansijskoj pismenosti koja će u konačnici dovesti do većeg društvenog blagostanja.

Anshika et al. (2021) su u svome istraživanju došli do zaključaka da su obrazovanje i starosna dob dvije najvažnije determinante finansijske pismenosti kod preduzetnika. Ova otkrića mogu pomoći donosiocima odluka da kreiraju adekvatne aktivnosti i politike koje će biti usmjerene na povećanje nivoa finansijske pismenosti i podizanja svijesti o njenoj važnosti. Nadalje, García-Pérez-de-Lema et al. (2021) ukazuju na prisutnost pozitivnog uticaja finansijske pismenosti na tehnološke inovacije malih i srednjih preduzeća. Kako navode García-Pérez-de-Lema et al. (2021), ulaganje u tehnološke inovacije iziskuje velika novčana sredstva, što u konačnici predstavlja veliku prepreku za mala i srednja preduzeća. Kako bi pristupili adekvatnim izvorima finansiranja, preduzetnici moraju imati solidno finansijsko znanje, te na taj način biti u mogućnosti donositi što kvalitetnije finansijske odluke. Tian et al. (2020) naglašavaju da finansijska pismenost podstiče inovacije u kompaniji na način da značajno ublažava finansijske prepreke i unapređuje upravljanje rizicima. Također, Bayrakdaroğlu & Şan (2014) ukazuju na činjenicu da su menadžeri sa većim nivoom finansijske pismenosti aktivni učesnici na finansijskim tržištima.

Mala i srednja preduzeća su široko poznata kao okosnica ekonomskog napretka kako razvijenih zemalja, tako i onih u razvoju. Kako navode Duréndez et al. (2023), mala i srednja preduzeća imaju vitalnu ulogu u kreiranju novih radnih mjesta (posebno za osjetljive skupine u društvu), pokretanju inovacija, te stvaranju bruto domaćeg proizvoda. Njihov uspjeh je usko povezan sa ukupnim zdravljem ekosistema. Zbog važnosti uloge koju ona imaju u ekonomiji, kvalitet menadžmenta ovih preduzeća je od vitalnog značaja za sve eksterne stakeholdere kao što su vlada, finansijske institucije i mnogi drugi. Nizak nivo finansijske pismenosti i finansijskog znanja je jedan od brojnih izazova sa kojima se susreću menadžeri malih i srednjih preduzeća (Karadag, 2015). Evidentno je da su vlasnici malih i srednjih preduzeća često u situaciji da obavljaju različite funkcije u okviru kompanije, čak i one koje nisu direktno povezane sa područjem njihovog djelovanja. Kako navode Ishmuhametov & Kuzmina-Merlino (2017), obim finansijskog znanja neophodan za obavljanje ovih aktivnosti zavisit će od brojnih faktora. Neki od tih faktora su veličina preduzeća, grana industrije u kojoj preduzeće posluje, poslovno okruženje, korporativna kultura, nivo odgovornosti i sl. Pored svih navedenih faktora, Ishmuhametov & Kuzmina-Merlino (2017) ističu da je odgovarajući nivo finansijskog znanja neophodan za uspješno vođenje biznisa, jer su finansijske performanse kompanije odraz uspjeha menadžerskih odluka.

Od iznimne je važnosti identifikovati opći nivo finansijskog znanja, finansijskog ponašanja i stavova donosilaca odluka, u cilju kreiranja odgovarajućih aktivnosti koje će biti usmjerene ka unapređenju kompetencija menadžera, kao i konkurentne moći samog preduzeća. Iako ne postoje podaci koji ukazuju na to koliko donosioci odluka uistinu poznaju i razumiju mogućnosti finansiranja koje su im dostupne izvan tradicionalnog bankarskog okvira, evidentno je da mnogi od njih smatraju kako su im neke od tih opcija nedostupne (kao što su emisija vrijednosnih papira, ugovori o reotkupu, lizing i sl.). Čak se i uvrštavanje dionica na berzu na prvi pogled čini kao nedostižan oblik finansiranja mnogim kompanijama. Međutim, nakon odgovarajuće edukacije i uvida u benefite ovakvog oblika finansiranja, kotacija dionica na berzi može pružiti potencijalnu priliku za promjenu strukture finansiranja mnogim od njih.