Uzimajući u obzir činjenicu da su finansijska tržišta postala iznimno volatilna nakon perioda velikih previranja uzrokovanih brojim globalnim dešavanjima kao što su pandemija COVID-19, kao i ruska invazija na Ukrajinu, evidentno je da su i investicione odluke i analize postale znatno kompleksnije. Ono što je također važno naglasiti, a čemu smo svjedočili u proteklom periodu tržišnih nestabilnosti, jeste i iznimno visok nivo nepovjerenja u finansijske institucije, ali i finansijski sektor generalno.

Finansijska pismenost može značajno pomoći pojedincima da osnaže povjerenje prema finansijskim institucijama, te da značajno reduciraju paniku koja je prisutna posebno u kriznim periodima. To će u konačnici dovesti do većeg osjećaja kontrole u pogledu donošenja finansijskih odluka. Rezultati istraživanja potvrđuju pretpostavku da su finansijski pismenije osobe imale veći nivo povjerenja u banke, osiguravajuća društva i penzione fondove (Van der Cruijsen et al., 2021).

Kada pojedinci imaju povjerenje u finansijske institucije, vjerojatnije je da će pokazati odgovorno finansijsko ponašanje. To im može pomoći da ostvare svoje finansijske ciljeve i izgrade dugoročnu finansijsku sigurnost. Povjerenje predstavlja ključnu komponentu stabilnosti finansijskog sistema. Kada pojedinci vjeruju finansijskim institucijama i cjelokupnom finansijskom sektoru, vjerojatnije je da će aktivno koristiti bankarske usluge, investirati na berzi, te doprinositi sveukupnom ekonomskom razvoju. Ovo može pružiti značajnu podršku ekonomijama u razvoju i kreirati jednake prilike za sve učesnike u ekonomiji. U suprotnosti, kako navodi Stix (2013), ukoliko povjerenje u finansijske institucije izostaje, investitori će radije odabrati da svoj novac ostave po strani. Nadalje, pojedinci koji imaju povjerenje u finansijske institucije imaju znatno više samopouzdanja prilikom donošenja finansijskih odluka. Ovo može dovesti do boljih finansijskih ishoda, jer je veća vjerovatnoća da će donositi informisane odluke koje su u skladu s njihovim dugoročnim finansijskim ciljevima. Xu (2020) također naglašava značaj društvenog povjerenja u kontekstu finansijske inkluzije.

Povjerenje je ključno za promovisanje transparentnosti i odgovornosti u finansijskim institucijama. Transparentnost, kako navode Kaufmann & Weber (2010), predstavlja temelj za uspostavljanje povjerenja koje je vitalni element svakog finansijskog sistema. Kada pojedinci vjeruju da finansijske institucije djeluju u njihovom najboljem interesu, vjerojatnije je da će zahtijevati veću transparentnost i odgovornost, što može pomoći u sprječavanju prevara, korupcije i drugih neetičkih praksi koje su sveprisutne. Nadalje, Horvath & Katuscakova (2016) su došli do zaključaka da odnos između transparentnosti finansijskih institucija i povjerenja nije linearan. Iako transparentnost povećava nivo povjerenja, previše transparentnosti ipak može izazvati kontraefekat. Konačno, povjerenje može pomoći u smanjenju stresa i anksioznosti vezanih za donošenje finansijskih odluka, posebno tokom perioda velikih tržišnih previranja. Kada pojedinci imaju povjerenje u finansijske institucije, bit će uvjereni u njihovu sposobnost efikasnog vođenja monetarne politike. To može dovesti do većeg osjećaja finansijskog blagostanja i ukupnog životnog zadovoljstva.

Rezultati istraživanja su pokazali da su pojedinci sa višim nivoom finansijske pismenosti bili znatno manje izloženi prihodovnom šoku tokom 2009. godine, te da finansijska pismenost može značajno pomoći prilikom osnaživanja pojedinaca u borbi sa makroekonomskim šokovima (Klapper et al., 2013). Nadalje, Chhatwani & Mishra (2021) su došli do zaključka da finansijska pismenost može značajno ublažiti pad finansijskog optimizma tokom kriznih perioda. Oni dalje navode kako nedostatak optimističnih budućih očekivanja može značajno povećati nejednakosti u raspodjeli bogatstva, smanjiti kapitalna ulaganja, te oslabiti ekonomski razvoj tokom perioda tržišnih nestabilnosti.

Krizni periodi u potpunosti mijenjaju svijest, ponašanje i percepciju pojedinaca na način da kreiraju interese za boljim razumijevanjem finansijskih koncepata, te povećavaju sklonost ka štednji. Krizni periodi predstavljaju veliki finansijski izazov kako za ekonomiju u cjelini, tako i za pojedince. Finansijski optimizam je od iznimne važnosti u situacijama finansijskih nestabilnosti, jer pomaže pojedincima, ali i kompanijama da održe svoju solventnost. Kako navode Strömbäck et al. (2017), finansijski optimizam je ključni pokretač ekonomije u kriznim situacijama jer inicira potrošnju, investicije, te pomaže pojedincima prilikom donošenja racionalnih odluka čiji ishodi će u konačnici dovesti do povećanja finansijskog blagostanja. Finansijsku pismenost možemo posmatrati kao jednog od pokretača finansijskog optimizma. Iako finansijska pismenost nije jedina determinanta finansijskog optimizma, zasigurno je jedna od važnijih. Veći nivo finansijske pismenosti može rezultirati većom kontrolom finansijske situacije, može značajno reducirati nivo stresa i anksioznosti tokom kriznih perioda, te doprinijeti pozitivnim ishodima finansijskih odluka.