Penziono planiranje je postalo iznimno važna komponenta životnog ciklusa svakog pojedinca. Uzimajući u obzir vrlo dinamično ekonomsko okruženje, rastući trend očekivanog životnog vijeka, ali i procesa globalizacije, zaključujemo da je penziono planiranje postalo znatno kompleksnije i zahtjevnije nego prije. Ukoliko se osvrnemo unazad nekoliko desetljeća, uviđamo da se očekivani životni vijek značajno produžio, te da period treće životne dobi traje znatno duže nego prije. U tom kontekstu, penziono planiranje je iznimno važno kako bismo osigurali dovoljno novca za održavanje trenutnog standarda življenja. Također je važno istaći i činjenicu da su zdravstveni troškovi sve veći, a ekonomsko okruženje sve dinamičnije, te da je vrlo teško predvidjeti buduća ekonomska kretanja. Razlog zabrinutosti, kako navode Brown & Graf (2013), upravo se krije u niskom nivou finansijske pismenosti domaćinstava i njihovoj sposobnosti da donose informisane i kvalitetne odluke u vezi sa štednjom, upravljanjem dugom i investicijama.

Van Rooij et al. (2011) naglašavaju da ljudi imaju previše kratkoročan fokus prilikom donošenja finansijskih odluka, što u konačnici može dovesti do neadekvatnog penzionog planiranja. Kako ističu Van Raaij et al. (2008), pojedinci sa naglašenom dugoročnom orijentacijom imaju znatno bolje razumijevanje svoje finansijske situacije, znatno manje finansijskih poteškoća, te su znatno bolje pripremljeni za suočavanje sa neočekivanim troškovima ili promjenama u visini prihoda. Nadalje, Sekita (2011) naglašava da je jedan od razloga sve veće važnosti finansijskog planiranja i vrlo dinamičan razvoj finansijskih tržišta, te sve kompleksniji finansijski proizvodi koji su dostupni široj javnosti. Kao ishod svega navedenog, pojedinci imaju pristup rizičnoj finansijskoj imovini koju ne razumiju u potpunosti, upravo zbog nedostatka finansijske pismenosti i kvalitetnog znanja. Također, Sekita (2011) dalje naglašava da ukoliko pojedinci njeguju naviku štednje od najranije dobi, vjerovatnije je da će uspostaviti solidnu finansijsku osnovu, što može dovesti do veće spremnosti za penziju kasnije u životu.

Rezultati mnogih istraživanja su pokazali pozitivnu povezanost između nivoa finansijske pismenosti i penzionog planiranja (Almenberg & Säve-Söderbergh, 2011; Bucher-Koenen & Lusardi, 2011; Lusardi & Mitchell, 2011, 2017; Sekita, 2011; Van Rooij et al., 2011), gdje su pojedinci sa većim nivoom finansijske pismenosti pokazali dosta aktivniji pristup u planiranju samog odlaska u penziju. Također, Almenberg & Säve-Söderbergh (2011) su pokazali da postoji snažna povezanost između razumijevanja diverzifikacije rizika i penzionog planiranja. To znači da ljudi koji posjeduju znanje o konceptu diverzifikacije, a što podrazumijeva ulaganje u različite vrste imovina i tržišta u cilju redukcije rizika, spremniji su donositi informisane i kvalitetne odluke o penzionom planiranju. Diverzifikacija značajno reducira rizik od gubitka novca uzrokovanog fluktuacijama cijena pojedinačne imovine, što predstavlja vrlo važan faktor dugoročnih investicija poput penzione štednje. Upravo zbog toga, posjedovanje baznog znanja o diverzifikaciji rizika može predstavljati ključnu odrednicu kvalitetnog finansijskog planiranja (Reisen, 2000).

Lusardi & Mitchell (2011) naglašavaju da mladi ljudi znatno manje razmišljaju o penzionom planiranju, te da je samo 57% ispitanika njihovog uzorka u životnoj dobi 50–65 godina razmišljalo o količini novca koju je neophodno uštediti za finansiranje perioda treće životne dobi. Iako aktivnosti penzionog planiranja rastu sa godinama, ovakvi rezultati mogu biti zabrinjavajući, jer upravo nedostatak dobro osmišljenog penzionog plana može rezultirati nedovoljnom penzionom štednjom. Nadalje, Lusardi & Mitchell (2017) naglašavaju činjenicu da formalno obrazovanje, pored finansijske pismenosti, također predstavlja iznimno važan faktor koji utiče na penziono planiranje, te da se uticaj ova dva faktora može posmatrati komplementarno.

Iako postoje brojni faktori koji imaju snažan uticaj na penziono planiranje stanovništva, počevši od trenutne ekonomske i političke situacije, (ne)stabilnosti penzionog sistema, (ne)razvijenosti finansijskih tržišta i sl., evidentno je da iznimno nizak nivo finansijske pismenosti predstavlja veliku prepreku za dalji ekonomski rast i razvoj. U konačnici uviđamo da je penziono planiranje od krucijalne važnosti za sve pojedince koji žele osigurati ugodan i finansijski stabilan period treće životne dobi. Programi penzionog planiranja će osigurati svakom pojedincu veću kontrolu novčanih tokova, te omogućiti donošenje informisanih odluka u cilju povećavanja sveukupnog životnog blagostanja.