Imajući u vidu rastući proces globalizacije, uviđamo da svijet postaje sve više finansijski integrisan i digitaliziran. Evidentno je da su finansijska tržišta postala znatno kompleksnija, te da individualni investitori imaju pristup širokom spektru različitih imovina i valuta upravo zbog proširenja investicionih prilika izvan nacionalnih granica. Važnost finansijske pismenosti se posebno naglašava, upravo zbog kompleksnosti samih finansijskih proizvoda i usluga koje su dostupne širokoj javnosti.

Rezultati S&P Global FinLit istraživanja provedenog na globalnom nivou, ukazuju na činjenicu da je samo 33% svjetske populacije finansijski pismeno. Države koje su pokazale najveći stepen finansijske pismenosti jesu Australija, Kanada, Danska, Finska, Izrael, Njemačka, Švedska, Norveška i Velika Britanija, sa nivoom finansijske pismenosti odraslih od oko 65%. Nasuprot tome, stanovništvo Južne Azije je pokazalo najniži stepen finansijske pismenosti, sa jednom četvrtinom finansijski pismenog stanovništva. Ukoliko izoliramo Evropsku uniju, rezultati istraživanja pokazuju da je u prosjeku 52% stanovnika EU finansijski pismeno. Stanovništvo sa najvećim stepenom finansijskog znanja u većini slučajeva nastanjuje sjeverni dio Evrope, dok je južni dio nastanjen stanovništvom sa znatno manjim nivoom finansijske pismenosti. Iako je nizak nivo finansijske pismenosti problem koji je prisutan kako u razvijenim ekonomijama, tako i u onima u razvoju, rezultati studija ipak ukazuju na činjenicu da postoje značajne razlike u nivou finansijske pismenosti između ovih zemalja. Kada govorimo o velikim ekonomskim silama, rezultati istraživanja su pokazali da je u prosjeku 55% stanovništva finansijski pismeno. Ukoliko to uporedimo sa ekonomijama u razvoju, gdje ukupan procenat finansijski pismenog stanovništva iznosi u prosjeku 28%, uviđamo da su razlike uistinu signifikantne (Financial Literacy Around the World: Insights from the Standard & Poor’s ratings services Global Financial Literacy survey, 2015).

Lusardi & Mitchell (2011) su u svom istraživanju došli do zaključaka da je nizak nivo finansijske pismenosti široko rasprostranjen čak i u razvijenim ekonomijama kao što su Njemačka, Holandija, Švedska, Italija, Novi Zeland i Japan. Ipak, važno je naglasiti da postoje evidentne razlike u nivou finansijske pismenosti između navedenih zemalja. Na primjer, ispitanici u Švedskoj i Holandiji su pokazali visoke ocjene na ispitima iz matematike, te su u konačnici imali i dobre rezultate prilikom odgovora na numerička pitanja. Ono što je također vrlo zanimljivo naglasiti jeste činjenica da ljudi generalno više znaju o inflaciji ukoliko su imali priliku iskusiti je. S druge strane, istraživači naglašavaju da u zemljama koje su se suočile sa deflacijom kao što je Japan, dosta manji broj ispitanika je dao tačne odgovore na pitanja koja se odnose na inflaciju. Nadalje, ispitanici su također pokazali veći nivo znanja o diverzifikaciji rizika ukoliko je država prethodno provela privatizaciju penzionih fondova, kao u primjeru Švedske. Ti ispitanici su imali dosta veću izloženost ulaganjima u dionice i finansijskim tržištima uopće. Važno je, međutim, istaći da mnogi ispitanici nisu pokazali znanje o diverzifikaciji rizika, čak i u zemljama sa visoko razvijenim finansijskim tržištima prema rezultatima navedenog istraživanja.

Stavljajući u fokus pojedinačne determinante nivoa finansijske pismenosti na globalnom nivou, rezultati istraživanja su pokazali da godine ispitanika imaju obrnuti “U” oblik djelovanja na nivo finansijske pismenosti, gdje su ispitanici u najmlađoj i najstarijoj posmatranoj dobnoj skupini pokazali najniži nivo finansijske pismenosti (L. Xu & Zia, 2012). Ono što je vrlo zanimljivo istaknuti jesu i rezultati samoprocjene finansijske pismenosti, gdje postoji evidentna generacijska razlika u samopercepciji finansijskog znanja i stvarnog nivoa finansijske pismenosti. Mlađi ispitanici, iako finansijski nepismeni, bili su svjesni svog ograničenog finansijskog znanja. S druge strane, stariji ispitanici su u većini slučajeva precijenili svoje finansijsko znanje, što je potvrđeno i niskim nivoom finansijske pismenosti. Razlike u samoprocjeni finansijske pismenosti su evidentne i na internacionalnom nivou (Lusardi & Mitchell, 2011).

Nadalje, muškarci su, za razliku od žena, pokazali veću finansijsku pismenost. Ono što je iznenađujuće jeste i da žene u dosta slučajeva nisu znale odgovor na određeno pitanje za razliku od muškaraca (Lusardi & Mitchell, 2011; Niu et al., 2020; L. Xu & Zia, 2012). Ovakvi rezultati se mogu objasniti činjenicom da su žene, historijski gledano, globalno nedovoljno zastupljene u finansijskoj industriji, što im značajno otežava sam pristup odgovarajućim resursima i formalnom obrazovanju o finansijskoj pismenosti. Također, jedan od razloga je zasigurno i nejednakost prilika između muškaraca i žena, te iznimno izražene razlike u visini plate na globalnom nivou. Pored navedenog, gledajući kroz kulturološku prizmu, žene često nemaju dovoljno povjerenja u svoje sposobnosti donošenja finansijskih odluka, što u konačnici može dovesti do potpunog izbjegavanja ili oslanjanja na druge prilikom donošenja ovakvih odluka.

Formalno obrazovanje se pokazalo kao iznimno važna komponenta nivoa finansijske pismenosti. Međutim, rezultati istraživanja ukazuju na prisutnost niskog nivoa finansijske pismenosti čak i kod pojedinaca sa najvećim nivoom formalnog obrazovanja. Pored formalnog obrazovanja, zaposlenost se također pokazala kao vrlo značajna determinanta nivoa finansijske pismenosti (Klapper & Lusardi, 2020; Niu et al., 2020; L. Xu & Zia, 2012). Zaposlenost iziskuje određeni stepen finansijske nezavisnosti i odgovornosti, što u konačnici ohrabruje pojedince da usavršavaju svoju finansijsku pismenost i da donose bolje finansijske odluke. Zaposlenje može uistinu pružiti brojne pogodnosti koje doprinose poboljšanju finansijske pismenosti. Međutim, važno je napomenuti da nemaju svi zaposleni članovi društva isti nivo finansijske pismenosti. Pristup odgovarajućim resursima i formalnom obrazovanju može varirati u zavisnosti od poslodavca i okolnosti u kojima se pojedinac nalazi.

Analizirajući finansijsku pismenost na globalnom nivou, uočene su velike razlike među etničkim/rasnim skupinama, posebno u SAD-u. Ljudi koji pripadaju bijeloj rasi i Azijati su pokazali veći stepen finansijskog znanja i pismenosti u poređenju sa Afroamerikancima i Latinoamerikancima. Također su zabilježene i geografske razlike u nivou finansijske pismenosti. Nivo finansijske pismenosti je generalno viši među ljudima koji žive u urbanim u poređenju sa onima koji žive u ruralnim područjima (L. Xu & Zia, 2012).

Globalno posmatrajući, ljudi koji su finansijski pismeniji imaju tendenciju da aktivno planiraju svoj odlazak u penziju. Ovi rezultati ostaju dosljedni uprkos razlikama u penzionim sistemima na globalnom nivou. U mnogim slučajevima, razumijevanje kamatnih stopa i diverzifikacije rizika predstavlja najvažnije komponente za planiranje penzionisanja, jer su numeričke vještine neophodne prilikom izračunavanja štednje za penziju (Lusardi & Mitchell, 2011). U konačnici, finansijska pismenost se pokazala kao vrlo značajan prediktor penzionog planiranja, naglašavajući ključnu ulogu koju finansijsko znanje i pismenost imaju u sposobnosti pojedinaca da efikasno planiraju i pripreme se za finansiranje perioda treće životne dobi.