Finansijska pismenost je globalno prepoznata kao ključni faktor u osnaživanju pojedinaca i poboljšanju finansijskog blagostanja društva. Nedavni događaji, poput pandemije COVID-19 i ruske invazije na Ukrajinu koja je posljedično dovela do signifikantnog rasta troškova života kao i visoke inflacije, povećali su potrebu za finansijskom pismenošću. Rast digitalnih finansijskih usluga, porast finansijskih prevara i sve veći interes za kriptovalutama kao investicionim alatom, ističu potrebu za edukacijom odraslih radi donošenja odgovornih finansijskih odluka.

Internacionalna mreža za finansijsko obrazovanje pri OECD-u (OECD/INFE) aktivno radi na praćenju i procjeni finansijske pismenosti u svijetu putem koordiniranih istraživanja. OECD/INFE (2023) Internacionalno istraživanje o finansijskoj pismenosti odraslih predstavlja najsveobuhvatniju studiju o finansijskoj pismenosti koja prikazuje rezultate trećeg internacionalnog istraživanja nivoa finansijske pismenosti među odraslim osobama. Pored finansijske pismenosti, posebna pažnja posvećena je digitalnoj finansijskoj pismenosti, finansijskoj otpornosti i blagostanju, kao ključnim komponentama u svjetlu nedavnih globalnih dešavanja. Istraživanjem je obuhvaćeno 39 zemalja i ekonomija iz različitih dijelova svijeta, od kojih je 20 članica OECD-a i 8 zemalja G20. U okviru istraživanja korišten je priznati OECD/INFE 2022 Toolkit za mjerenje finansijske pismenosti i finansijske inkluzije.  Upitnik predstavlja najbolje prakse u mjerenju finansijske i digitalne finansijske pismenosti, finansijske inkluzije, te finansijske otpornosti i blagostanja. Obuhvata pitanja koja pokrivaju finansijsko ponašanje, stavova i znanje, kao i digitalno finansijsko ponašanje, stavove i znanje. Upitnik je iznimno korisno sredstvo za prikupljanje informacija o specifičnim aspektima finansijske pismenosti, digitalne finansijske pismenosti, finansijske inkluzije, otpornosti i blagostanja, te za prepoznavanje ranjivih grupa unutar određene ekonomije, što omogućava razvoj i implementaciju relevantnih strategija. Također, rezultati istraživanja pružaju vrijedne uvide u međunarodnu uporedivost podataka, što zemljama omogućava da sagledaju svoj položaj na globalnoj ljestvici.

Prema OECD-ovog metodologiji, sveukupna finansijska pismenost predstavlja zbir skorova na pitanja kojima se ocjenjuje finansijsko znanje, ponašanje i stavovi. Vrijednost skora je prikazana na skali 0-20, odnosno 0-100 nakon skaliranja, pri čemu više vrijednosti odražavaju viši stepen finansijske pismenosti i bolje poznavanje ključnih aspekata finansijskih vještina, ponašanja i stavova. Prema rezultatima posljednjeg OECD/INFE istraživanja (OECD, 2023) prosječni skor finansijske pismenosti za sve zemlje u okviru istraživanja iznosi 60, a za zemlje članice OECD iznosi 63. Među ekonomijama sa najvećim skorom finansijske pismenosti izdvajaju se Njemačka sa 76, Tajland sa 71, te Hong Kong (Kina) i Irska sa po 70. OECD/INFE također naglašava važnost minimalnog praga finansijske pismenosti, koji predstavlja ostvarivanje minimalno 70 od 100 bodova, gdje je svega 34% odraslih u ekonomijama uključenim u istraživanje ostvarilo minimalni prag, dok je taj procenat 39% u okviru OECD članica. Analizom pojedinačnih elemenata finansijske pismenosti, čije vrijednosti sirovih skorova iznose 9 za finansijsko ponašanje, 4 za stavove i 7 za znanje, jasno je da najveći doprinos ukupnom skoru daje finansijsko ponašanje, dok znanje zauzima drugo mjesto po značaju. Prema vrijednostima skora finansijskog znanja (na skali 0-100) ističu se Hong Kong (Kina) sa 94, zatim Njemačka sa 85, Estonija sa 78, te Mađarska sa 75. Na dnu same ljestvice se nalazi Indonezija sa skorom 9. Prema vrijednostima skora finansijskog ponašanja ističu se Saudijska Arabija sa 81, Njemačka i Irska sa po 77, te Malta sa 76. Ekonomije sa najnižim skorom finansijskog ponašanja su Jemen sa 11 i Kipar sa 19.

Rezultati za digitalnu finansijsku pismenost su također prikazani u okviru studije, pri čemu je primijenjena slična metodologija prilikom izračuna skora. Pitanja koja su korištena za izračun skora digitalne finansijske pismenosti se odnose na razumijevanje digitalnih ugovora, zaštite ličnih podataka, upotrebe kriptovaluta, razumijevanje i odgovorno korištenje digitalnih finansijskih alata, sigurno upravljanje digitalnim transakcijama i donošenje promišljenih odluka pri korištenju finansijskih tehnologija, te svjesnost i kritičko razmišljanje o rizicima i mogućnostima digitalnih finansija. Za razliku od finansijske pismenosti, skor za digitalnu finansijsku pismenost se kreće od 0-10, sa pojedinačnim vrijednostima skora koje iznose 4 za digitalno finansijsko ponašanje, 3 za digitalne finansijske stavove i 3 za digitalno finansijsko znanje. Kada se ovi rezultati prilagode, konačni skorovi se prikazuju na skali od 0 do 100. Prema rezultatima OECD studije (OECD, 2023), prosječni skor za digitalnu finansijsku pismenost za sve ekonomije uključene u istraživanje iznosi 53, dok za zemlje članice OECD-a iznosi 55. Rezultati pokazuju da svega 29% odraslih u svim zemljama uključenim u istraživanje dostiže minimalni prag digitalne finansijske pismenosti (70 od 100 bodova), dok je taj procenat nešto viši među OECD članicama i iznosi 34%. Procenat odraslih koji dostižu minimalni nivo digitalne finansisjke pismenosti (70 od 100 bodova) u zemljama uključenim u istraživanje iznosi 29%, dok je među OECD članicama taj procenat nešto viši i iznosi 34%. Rezultati istraživanja pokazuju da odrasle osobe s višim primanjima i višim nivoom formalnog obrazovanja imaju izraženiju digitalnu finansijsku pismenost. Nasuprot tome, kod osoba starijih od 60 godina uočava se pad nivoa digitalne finansijske pismenosti, što je evidentno među svim zemljama uključenim u istraživanje.

OECD/INFE istraživanje (OECD, 2023) ističe važnost finansijske otpornosti i blagostanja kao ključnih aspekata finansijske pismenosti. Pokazano je da finansijska pismenost doprinosi većoj otpornosti i blagostanju pojedinaca, omogućujući im bolju kontrolu nad finansijskim izazovima i postizanje definisanih ciljeva. Kroz finansijsko obrazovanje, cilj je pripremiti ljude za suočavanje s finansijskim problemima, povećati njihovu otpornost u stresnim situacijama i olakšati ostvarenje finansijskih ciljeva, što rezultira većim blagostanjem. Finansijsko blagostanje se prema OECD/INFE metodologiji sastoji od dvije komponente: finansijske otpornosti i subjektivnog osjećaja blagostanja pojedinca. Skor finansijskog blagostanja također varira od 0 do 100, pri čemu obje komponente imaju jednak udio. Prema rezultatima istraživanja, prosječni skor finansijske otpornosti među zemljama uključenim u istraživanje iznosi 46 od 100, dok je među OECD članicama 52. Nadalje, prosječni skor subjektivnog osjećaja blagostanja među zemljama uključenim u istraživanje iznosi 38 od 100, a među OECD članicama 41, dok je prosječni skor sveukupnog finansijskog blagostanja među ekonomijama uključenim u istraživanje 42 od 100, a kod OECD članica 47. Najveći stepen finansijskog blagostanja među pojedinačnim zemljama je pokazala Njemačka (73), zatim Hong Kong (Kina) (61), te Irska (58), dok su Jemen (15) i Paragvaj (24) na samom dnu ljestvice. Rezultati istraživanja pokazuju i da je finansijska pismenost usko povezana sa finansijskim blagostanjem, pri čemu odrasle osobe koje ostvaruju minimalni nivo finansijske pismenosti pokazuju posljedično i veću finansijsku otpornost, ali i finansijsko blagostanje u poređenju sa osobama koje su ispod ovog praga za sve zemlje uključene u istraživanje.

OECD istraživanje ukazuje na potrebu za značajnim unapređenjem finansijske pismenosti, kako bi se podržali pojedinci u donošenju odgovornih finansijskih odluka, posebno u izazovnim ekonomskim uvjetima. Digitalna finansijska pismenost, koja je posebno važna u eri digitalizacije finansijskih usluga, također treba biti prioritet, s obzirom na sigurnosne rizike i složenost tržišta. Također, važno je fokusirati se na najugroženije grupe, kao što su ljudi s nižim prihodima i nižim nivoima formalnog obrazovanja, kako bi se smanjila neravnoteža u finansijskoj i digitalnoj finansijskoj pismenosti, i posljedično finansijskoj otpornosti i blagostanju. Nacionalne strategije trebaju se zasnivati na relevantnim podacima koji omogućavaju postavljanje prioritetnih politika, dok pouzdani podaci omogućavaju razvoj učinkovitih politika i programa finansijske edukacije usmjerenih na jačanje finansijske pismenosti i prepoznavanje ranjivih skupina.