Međunarodno istraživanje kompetencija finansijske pismenosti provedeno upotrebom globalno priznatog OECD/INFE alata, obuhvatilo je 26 zemalja širom Evrope, Azije i Latinske Amerike, uključujući 12 zemalja članica OECD-a. Stvaranje tehnike za procjenu finansijske pismenosti bio je jedan od tri početna cilja OECD/INFE, a ova periodična globalna studija je jedan od njegovih najvećih uspjeha. Rezultati nude uvid u finansijsku pismenost koja se proteže dalje od razumijevanja i bavi se različitim aspektima finansijskog ponašanja i stavova. Koristeći OECD/INFE metode i definicije, ova studija prikazuje rezultate finansijske pismenosti kroz znanje, stavove i ponašanje pojedinaca kao njene osnovne gradivne elemente. Poseban fokus je stavljen na faktore koji su iznimno važni tokom perioda finansijskih nestabilnosti, a koji se odnose na finansijsku otpornost pojedinaca. Izazovi finansijske inkluzije su također pokriveni studijom. Kategorizacijom rezultata istraživanja, studija također ima za cilj da pronađe potencijalno ranjive skupine unutar populacije (prema starosti, spolu, nivou štednje i sl.). Ova studija također navodi neke od odgovora kreatora politika na globalnu krizu uzrokovanu pandemijom COVID-19, te daje prijedloge za dodatne inicijative i rješenja koja mogu pomoći pojedincima u teškim ekonomskim vremenima.

Rezultati studije su pokazali da je u svim zemljama koje su testirane, finansijska pismenost na iznimno niskom nivou. Kao mjera finansijske pismenosti se uzima set osnovnih finansijskih vještina, stavova i ponašanja, gdje ostvarivanje maksimalnog rezultata od 21 posljedično znači da osoba posjeduje elementarno razumijevanje finansijskih koncepata, te da primjenjuje određene finansijske prakse. Prosječna ocjena finansijske pismenosti u cijelom uzorku bila je samo 12,7, što ukazuje na ogroman prostor za unapređenje finansijske pismenosti kroz sva tri prethodno navedena elementa (znanje, ponašanje i stavovi). Sa vrijednošću 13, prosjek aktivnih zemalja članica OECD-a je samo nešto veći. Zemlja sa najvećom vrijednošću finansijske pismenosti od 14,8 je Hong Kong, dok je Italija sa 11,1 pokazala najniži stepen finansijske pismenosti.

Kako bi ljudi mogli upoređivati finansijske proizvode i usluge, te donositi što kvalitetnije finansijske odluke, trebaju posjedovati solidno finansijsko znanje, što predstavlja jedan od ključnih elemenata finansijske pismenosti. Pojedinci se mogu sa znatno većim samopouzdanjem suočavati sa svim finansijskim izazovima i poteškoćama koje mogu uticati na njihovo finansijsko blagostanje ukoliko posjeduju solidno razumijevanje finansijskih koncepata i praksi. Ponašanje pojedinaca, kao još jedan od elemenata finansijske pismenosti, ima direktni uticaj na sveukupno finansijsko blagostanje pojedinaca. Aktivnosti poput štednje, planiranja ili monitoringa novčanih priliva/odliva mogu značajno reducirati finansijski stres tokom kriznih perioda.

Studija stavlja poseban fokus i na finansijsku inkluziju, koja zajedno sa finansijskom pismenošću predstavlja iznimno važan korak ka osnaživanju pojedinaca i stabilizaciji finansijskog sistema. Dvostrani proces finansijske inkluzije nalaže dostupnost odgovarajućih finansijskih proizvoda i usluga na strani ponude zajedno sa sviješću o tim proizvodima na strani potražnje. Rezultati studije su pokazali da, iako je svijest o finansijskim proizvodima na relativno visokom nivou, njihova upotreba je značajno niska, gdje je manje od polovine ispitanika kupilo finansijski proizvod ili uslugu u protekloj godini. Više od 80% odraslih ispitanika obuhvaćenih studijom su pokazali svijest o postojanju najmanje 5 različitih finansijskih proizvoda, dok je njih oko 46% uistinu i kupilo finansijski proizvod ili uslugu u prethodnoj godini. U poređenju sa proizvodima industrije osiguranja, koji su najmanje korišteni među ispitanicima (gdje je samo 37.3% ispitanika potvrdilo korištenje ovih proizvoda u prethodnoj godini), proizvodi za plaćanje su najčešće korišteni, gdje je čak 69,9% ispitanika potvrdilo da aktivno koriste proizvode za plaćanje kao što su kreditne kartice, bankovni računi ili mobilne usluge plaćanja.

Uzimajući u obzir važnost finansijske otpornosti i štednje, posebno tokom perioda velikih tržišnih previranja, poražavajuća je činjenica da su mnoge ekonomije uključene u studiju pokazale ograničenu finansijsku otpornost. Svega 25% ispitanika je potvrdilo da bi se mogli finansijski izdržavati u periodu od oko mjesec dana u slučaju neočekivanih finansijskih previranja, njih 15% je potvrdilo finansijsku otpornost u periodu od 3 do 6 mjeseci, dok je svega 18% ispitanika pokazalo finansijsku otpornost u periodu dužem od 6 mjeseci. Rezultati studije također ukazuju na činjenicu da je finansijski stres sveprisutan, gdje je čak 42% ispitanika obuhvaćenih uzorkom pokazalo zabrinutost pokrivanja svakodnevnih životnih troškova. Iako postoje razlike među zemljama obuhvaćenih uzorkom, koje su refleksija ekonomske razvijenosti, kulturalnih razlika, individualne percepcije i mnogih drugih, ipak ne možemo zanemariti prisutnost finansijskog stresa i zabrinutosti među ispitanicima. Navedene tvrdnje su dodatno osnažene i rezultatima finansijskog blagostanja ispitanika koji padaju ispod maksimuma od 50%, gdje ispitanici naglašavaju da ne vjeruju da njihov materijalni položaj poboljšava njihovo sveukupno blagostanje, već izaziva napetost i anksioznost. Rezultati upućuju na zaključak da su ispitanici manje sigurni u svoju sposobnost da izdrže buduće finansijske šokove, te da je veća vjerovatnoća da će se složiti da njihova finansijska situacija ograničava izbore koje mogu donijeti u životu i da na kraju zaostaju za svojim dugoročnim finansijskim ciljevima. Ovo može predstavljati jasnu indikaciju za donosioce odluka da trebaju promovisati štednju u cilju finansijskog osnaživanja pojedinaca i podizanja sveukupnog finansijskog blagostanja.

Ukoliko stavimo fokus na potencijalno ranjive skupine ispitanika obuhvaćenih studijom, rezultati ukazuju na to da su muškarci u prosjeku pokazali veći stepen finansijskog znanja i blagostanja, dok su se vrijednosti finansijskog ponašanja i stavova razlikovale između muškaraca i žena u zemljama obuhvaćenim studijom. Nadalje, muškarci su također pokazali veći stepen sveukupne finansijske pismenosti u svim zemljama obuhvaćenim studijom, iako se ova razlika nije pokazala kao statistički signifikantna. Ovi rezultati upućuju na zaključak da je, uslijed spolnih nejednakosti, ženama znatno teže osigurati kvalitetnu finansijsku budućnost i sveukupno finansijsko blagostanje. Duži očekivani životni vijek žena, znatno niži prihodi u poređenju sa muškarcima, te veća vjerovatnoća suočavanja sa finansijskim poteškoćama u trećoj životnoj dobi ukazuju na iznimno veliku potrebu finansijskog opismenjavanja ove ranjive skupine društva.

Ispitanici u samom uzorku su podijeljeni u tri dobne skupine, uzimajući u obzir zasebne edukativne finansijske programe za svaku od navedenih skupina. Mladim ljudima generalno nedostaje finansijskog znanja i iskustva jer se tek počinju suočavati sa finansijskim izazovima i dinamikom finansijskih tržišta. Uzimajući u obzir činjenicu da ljudi srednjih godina kontrolišu većinu raspoloživog novca u ekonomiji, veći stepen finansijske pismenosti i znanja ove dobne skupine može imati najveće pozitivne efekte na ostatak privrede. Programi finansijskog opismenjavanja mogu predstavljati najveći izazov za ljude u trećoj životnoj dobi koji nastoje kreirati programe penzionog planiranja uslijed sveprisutne globalizacije i digitalizacije finansijskog sistema. Rezultati studije su pokazali da mladi ljudi u dobnoj skupini od 18 do 29 godina imaju značajno niži nivo finansijske pismenosti, ali i finansijskih stavova u poređenju sa ostatkom populacije. Osim toga, oni obično pokazuju manje odgovorno finansijsko ponašanje, te niži nivo finansijskog znanja. Nasuprot tome, ispitanici srednje starosne dobi (od 30 do 59 godina) su pokazali značajno viši nivo finansijske pismenosti kroz prizmu svih njenih elemenata, ali i sveukupnog blagostanja. Ispitanici treće životne dobi (60 godina i stariji) su pokazali niži stepen finansijske pismenosti, ali i sveukupnog finansijskog blagostanja gotovo u svim zemljama obuhvaćenih studijom. Ispitanici u ovoj dobnoj skupini su pokazali manje razborito ponašanje, dok su finansijski stavovi pokazali obrnuti obrazac kretanja, gdje su stariji ispitanici imali veće vrijednosti ovog elementa finansijske pismenosti.

Ono što je vrlo zanimljivo istaknuti, a na šta rezultati studije upućuju, jeste i uticaj digitalizacije na nivo finansijskog znanja, kao i na modele finansijskog ponašanja. Ispitanici koji su aktivno koristili digitalne uređaje i usluge su pokazali veći nivo finansijske pismenosti, finansijskog znanja, ponašanja, te sveukupnog finansijskog blagostanja. Trenutna kriza za donosioce odluka predstavlja idealnu priliku za provođenje određenih aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti o važnosti finansijske pismenosti, sa fokusom na finansijske edukativne programe. Komunikacijski kanali i inovativni digitalni alati mogu biti upotrijebljeni kao poluga pružanju kvalitetnog finansijskog obrazovanja.

Prethodno istaknuti rezultati studije ukazuju na iznimno veliki problem sa kojim su suočene ekonomije na globalnom nivou, a koji se odnosi na nedostatak finansijske pismenosti, znanja i otpornosti neophodne za efikasno donošenje svakodnevnih finansijskih odluka. Uzimajući u obzir globalne nestabilnosti uzrokovane pandemijom COVID-19, kao i ruskom invazijom na Ukrajinu, te rezultirajućom krizom, ovaj problem sve više dobija na značaju jer ima potencijal da djeluje kao katalizator finansijskog i ekonomskog pritiska sa kojim se suočavaju pojedinci, koji se simultano bore da održe svoje finansijsko blagostanje (OECD/INFE, 2020).