Globalno istraživanje finansijske pismenosti provedeno od strane Standard & Poor’s Ratings Services najveće je i najopsežnije mjerenje finansijske pismenosti na svijetu koje analizira znanje ispitanika kroz prizmu četiri osnovna finansijska koncepta, a to su diverzifikacija rizika, inflacija, te kamata i složeni prinosni račun. Studija je obuhvatila preko 150.000 slučajno odabranih ispitanika iz 140 različitih zemalja širom svijeta tokom 2014. godine. Izuzimajući vojnike i zatvorenike, ciljnu populaciju studije čine svi pojedinci starosne dobi 15 godina i više. Upravo zbog svoje sveobuhvatnosti, S&P studija o finansijskoj pismenosti predstavlja jedno od najznačajnijih globalnih istraživanja koje naglašava jazove u nivou finansijske pismenosti među državama, sa posebnim naglaskom na marginalizirane skupine u društvu i sve veću potrebu za promovisanjem finansijske inkluzije. Kroz promovisanje finansijske pismenosti i inkluzije, ekonomije širom svijeta mogu značajno unaprijediti ekonomski razvoj, ekonomsku stabilnost i sveukupno finansijsko blagostanje, te reducirati nejednakosti i finansijsku ranjivost koja je sveprisutna.

Kao što je prethodno i istaknuto, finansijska pismenost je u samom istraživanju mjerena kroz četiri fundamentalna finansijska koncepta, a to su diverzifikacija rizika, inflacija, te kamata i složeni kamatni račun, gdje se osoba definiše kao finansijski pismena ukoliko tačno odgovori na pitanja o najmanje tri od četiri gore navedena finansijska koncepta. U skladu sa prethodno istaknutom metodologijom i rezultatima studije, samo 33% odraslih ljudi širom svijeta je finansijski pismeno. Ovo upućuje na zaključak da veliki procenat svjetske populacije, sa posebnim fokusom na zemlje u razvoju, nema dovoljno znanja o osnovnim finansijskim konceptima. Ukoliko izoliramo Evropsku uniju, rezultati pokazuju da je u prosjeku 52% odraslih osoba finansijski pismeno, sa Sjevernom Evropom koja prednjači u razumijevanju navedenih finansijskih koncepata. Zemlje EU u kojima je procenat finansijski pismenog stanovništva 65% i više su Danska, Švedska, Holandija i Njemačka. U poređenju sa Sjevernom, udio finansijski pismenog stanovništva u Južnoj Evropi je signifikantno manji. Italija i Portugal su zemlje sa najnižim nivoom finansijski pismenog stanovništva u ovom dijelu Evrope. Udio finansijski pismenog stanovništva je, na nivou cjelokupne EU, najniži u Rumuniji sa svega 22%. Od četiri prethodno istaknuta finansijska koncepta, kamata i složeni prinosni račun su najshvaćeniji među ispitanicima, dok se diverzifikacija rizika pokazala kao najkompleksniji pojam sa samo 35% tačnih odgovora na globalnom nivou. Ono što je također vrlo zanimljivo istaći kada govorimo o diverzifikaciji rizika jeste i najveći jaz u procentu tačnih odgovora prisutan između razvijenih ekonomija i onih u razvoju (64% i 28% respektivno). Nadalje, studija pokazuje da je znatno veće razumijevanje koncepta inflacije zabilježeno u ekonomijama koje su nedavno imale priliku suočiti se sa ovim izazovima. Bosna i Hercegovina je, zajedno sa Argentinom, istaknuta kao ekonomija sa preko 60% tačnih odgovora koje pokrivaju koncept inflacije.

Analizom finansijske pismenosti na globalnom nivou, zemlje sa najvećim procentom finansijski pismenog stanovništva (65% i više) su: Kanada, Australija, Danska, Njemačka, Švedska, Finska, Norveška, Holandija, Ujedinjeno Kraljevstvo, te Izrael. Južna Azija, sa jednom četvrtinom (ili čak manje), ima najniži udio finansijski pismenog stanovništva. Nadalje, studija ukazuje i na prisutnost velikog jaza u nivou finansijske pismenosti između razvijenih ekonomija i onih u razvoju. U poređenju sa razvijenim ekonomijama, gdje je procenat finansijski pismenog stanovništva u prosjeku oko 55%, u najvećim svjetskim ekonomijama u razvoju taj procenat je značajno manji i iznosi u prosjeku 28%. Kanada, kao jedna od velikih razvijenih ekonomija, pokazala je najveći udio finansijski pismenog stanovništva (68%), dok Južna Afrika prednjači među ekonomijama u razvoju sa udjelom od 42%. Analiziranjem globalnih razlika u finansijskoj pismenosti i nivoa BDP-a po glavi stanovnika, studija ističe vrlo zanimljive zaključke. Rezultati ukazuju na prisutnost pozitivne korelacije između nivoa BDP-a po glavi stanovnika i nivoa finansijske pismenosti, ali samo u 50% najbogatijih svjetskih ekonomija. Međutim, u slučaju 50% ostatka svjetske populacije, nema dokaza o povezanosti nivoa finansijske pismenosti sa BDP-om po glavi stanovnika (BDP per capita $12.000 i manje).

Evidentne su razlike u nivou finansijske pismenosti i prema spolu, dobnim skupinama, dohotku i prema nivou obrazovanja u zemljama širom svijeta. U poređenju sa muškarcima, čiji procenat finansijske pismenosti iznosi u prosjeku 34%, taj procenat kod ženske populacije iznosi 30%. Ono što je vrlo zanimljivo istaći, a na šta ukazuju i rezultati studije, jeste i da su žene pokazale manji nivo samopouzdanja, gdje su znatno češće naglašavale kako ne znaju odgovor na postavljeno pitanje. Čak i nakon što su godine ispitanika, dohodak ili nivo obrazovanja uzeti u obzir, žene su ponovo pokazale znatno slabije finansijske vještine u poređenju sa muškarcima. Ovaj spolni jaz je naglašen i između razvijenih i ekonomija u razvoju.

Fokusirajući se na dobne skupine, studija ukazuje na različite obrasce kretanja finansijske pismenosti sa godinama ispitanika u grupi razvijenih ekonomija i onih u razvoju. U slučaju razvijenih ekonomija, ispitanici u dobnoj skupini 36–50 godina su pokazali najveći nivo finansijske pismenosti, u poređenju sa najmlađim (15–35 godina) i najstarijim ispitanicima (65 i više godina), gdje je udio finansijski pismenog stanovništva bio najniži. S druge strane, gledajući ekonomije u razvoju, najmlađi ispitanici (15–34 godine) su pokazali najveći stepen razumijevanja finansijskih koncepata koji je opadao sa godinama. Identičan obrazac kretanja je zabilježen i na globalnom nivou, gdje su ispitanici treće životne dobi pokazali i najniži nivo finansijske pismenosti.

Nadalje, studija također ističe pozitivnu korelaciju između nivoa finansijske pismenosti i dohotka ispitanika, te jaz koji je prisutan između 60% najbogatijih i 40% ostatka populacije. Prisutnost jaza je evidentna i u slučaju razvijenih i ekonomija u razvoju. Zanimljivo je istaći da je veća nejednakost zabilježena u slučaju razvijenih ekonomija. Nivo finansijske pismenosti je u signifikantnoj korelaciji i sa nivoom obrazovanja, kako naglašava studija. Rezultati ukazuju na prisutnost jaza u nivou finansijske pismenosti od oko 15 postotnih poena između svakog obrazovnog nivoa. U slučaju velikih razvijenih ekonomija, procenat finansijski pismenog stanovništva sa više od 15 godina obrazovanja iznosi 73%, sa 9–15 godina obrazovanja 52%, dok je u slučaju osoba sa osnovnim obrazovanjem taj procenat značajno manji i iznosi 31%. Sličan obrazac kretanja je evidentan i kod velikih ekonomija u razvoju.

Pristup i upotreba različitih finansijskih usluga predstavljaju indikatore finansijske inkluzije, te su vrlo važni faktori u podizanju svijesti o finansijskoj pismenosti, uzimajući u obzir naglašen komplementarni odnos između ova dva pojma. Rezultati studije pokazuju da je 38% svjetske populacije koja posjeduje bankarski račun finansijski pismeno. U poređenju sa velikim razvijenim ekonomijama, gdje ovaj procenat iznosi 57%, u ekonomijama u razvoju on je svega 30%. Unatoč pretpostavci da osobe koje koriste finansijske proizvode i usluge posjeduju snažnije finansijske vještine, jaz u nivou finansijske pismenosti i dalje je prisutan. Rezultati studije pokazuju da je veća vjerovatnoća da će muškarac biti finansijski pismen ukoliko posjeduje bankarski račun u poređenju sa ženama, ukoliko izoliramo razvijene ekonomije. Uporediv disparitet je prisutan i između imalaca bankarskih računa u 60% najbogatijih i 40% ostatka populacije, kao i u slučaju obrazovnog nivoa, gdje je za imaoce bankarskih računa sa osnovnim obrazovanjem čak upola manja vjerovatnoća da će biti finansijski pismeni u poređenju sa osobama koje imaju 9–15 godina obrazovanja. Nadalje, od 57% ispitanika koji su prijavili svoju štednju na globalnom nivou, njih svega 27% koristi banku ili druge finansijske institucije za navedene usluge. Također, 51% populacije velikih razvijenih zemalja koristi kreditne kartice, od čega je 53% finansijski pismeno. Prethodno istaknuti rezultati ukazuju na poražavajuću činjenicu da pojedinci koji koriste finansijske proizvode i usluge, uslijed nedovoljnog nivoa finansijske pismenosti i znanja, ne mogu iskoristiti sve benefite koje navedene usluge pružaju.

Uprkos činjenici da je finansijska pismenost veća među muškarcima, bogatim, visokoobrazovanim ispitanicima i onima koji koriste finansijske usluge, evidentno je da veliki procenat svjetske populacije ne posjeduje nivo finansijskog znanja i vještina neophodan za suočavanje sa svim izazovima i rizicima koji su prisutni na finansijskim tržištima. Vlade mnogih zemalja nastoje potencirati finansijsku inkluziju u cilju što većeg pristupa finansijskim proizvodima i uslugama za marginalizirane skupine u društvu. Međutim, ovakve strategije mogu voditi ka neispunjavanju ugovorom definisanih kreditnih obaveza, visokim dugovima i nesolventnosti ukoliko se proces finansijske inkluzije ne posmatra komplementarno sa finansijskom pismenošću. Uzimajući u obzir potencijalne rizike uslijed sve veće globalizacije, ključno je za kreatore politika da uspostave snažne propise o zaštiti potrošača, da simultano razvijaju i implementiraju strategije usmjerene ka finansijskoj inkluziji i pismenosti, a sve u cilju promovisanja ekonomskog razvoja, funkcionalnog tržišnog okruženja i sveukupnog blagostanja, te reduciranja siromaštva i nejednakosti (Klapper et al., 2015).